Finance Plus
Bankar.me podcast: Budimir Raičković, predsjednik Odbora direktora Finance Plus-a

Novosti

Bankar.me podcast: Budimir Raičković, predsjednik Odbora direktora Finance Plus-a

Budimir Raičković, predsjednik Odbora direktora Finance Plus-a i Asocijacije menadžera Crne Gore, gost je nove epizode Bankar.me podcast-a. Razgovor o biznisu, tržištu rada, kulturi i vizijama.

FP Finance Plus 1. april 2022.

Gost ovonedjeljne epizode Bankar podcast-a bio je Budimir Raičković, predsjednik Odbora direktora agencije Finance Plus i predsjednik Asocijacije menadžera Crne Gore. U razgovoru sa novinarom Markom Vukajlovićem, Raičković je govorio o počecima u biznisu, promjenama na tržištu rada, poslovnoj kulturi u Crnoj Gori, radu Asocijacije menadžera, globalnoj krizi i šansama za Crnu Goru.

U nastavku izdvajamo neke od najzanimljivijih detalja.

Odrastanje u Titogradu

„Mnogo više je bilo druženja, mnogo više bavljenja sportom. Bio sam solidan u košarci i fudbalu. Nekada su bili puni poligoni — od ovoga u Njegoševom parku do onih kod škola. Nije bilo mnogo fudbalskih stadiona, glavni turniri su bili tu pod Goricom. Bilo je to drugo vrijeme: manje mobilne telefonije, a više druženja i drugačijih izazova. Nije bilo toliko raslojavanja.”

Osnovno školovanje i rani talenti

„Dobijao sam neke nagrade za književnost. Bavio sam se kasnije i slikarstvom. To nije blisko sa svijetom biznisa, ali moguće da se razvila doza kreativnosti kroz te talente — jer je u svakom poslu potrebno imati i inicijativu i kreativnost. U slobodnim trenucima i danas pročitam neku dobru knjigu ili napišem nešto, a to apsolutno nema dodirnih tačaka sa ekonomijom i biznisom.”

Teorija vs. praksa

„Ja sam ona generacija na kojoj su probali sve eksperimente — od vojske poslije škole, do usmjerenog obrazovanja. Mislim da je ekonomska škola iznjedrila dosta kvalitetnih kadrova. Za razliku od ovog novijeg vremena, pridavala se pažnja i praksi. Mi smo obavezno morali 15 dana u neke institucije, da nabavimo potvrde da smo išli — i išli smo. Bilo je više dodirnih tačaka. Ali, ni tada ni sada, dodir teorije sa praksom nije dovoljan.”

Novo tržište rada

„I dalje mislim da nije riješen taj rebus između potreba realne privrede i onoga što sistem obrazovanja nudi. Stalno su neke reforme, ali mnogo toga tek treba uraditi. U Crnoj Gori imamo višak visokoškolskih kadrova. Moramo se navići na to da to što ste završili neki fakultet ne znači da ste osposobljeni da obavljate tu djelatnost. Mijenja se i struktura tražnje za kadrovima — nove tehnologije dolaze, traže se zanimanja koja mi u tom vremenu nismo ni poznavali: IT, softveraši, specijalisti za društvene mreže, blogeri, vlogeri. Sve je to drugačije i moramo se prilagođavati.”

Osnivanje, rast firme, prenos na sina

„To je počelo kao jedna porodična mala firma, računovodstvena. Razvijala se kroz vrijeme — sada ima oko 40 zaposlenih. Moj sin de facto upravlja svim tim operacijama. Ja kao stariji i iskusniji mogu dati neki savjet, ali on je izvršni direktor. Ponosan sam. Znate, kada djeca dođu na taj put da mogu sama raditi, upravljati, stvarati i zarađivati od svog rada — jako sam zadovoljan. Pokazuje određene sposobnosti i zahvalan sam na njegovom odnosu.”

Mladost i iskustvo

„Uvijek kažem: nema rezultata bez spoja mladosti i iskustva. Mladost donosi energiju, želju, elan, ambicije za stvaralaštvom. Ali, mi u Crnoj Gori olako definišemo ljude na stare i mlade. Nekada su i stariji ljudi puni energije, a plus imaju iskustvo. Kada se te stvari spoje, sinergetski efekat donosi rezultate.”

Poslovna kultura u Crnoj Gori

„Imamo problem da mladi ljudi — a i stariji — najčešće pribjegavaju pronalasku državnog posla, jer preduzetništvo još nije podržano u mjeri u kojoj bi stvarno trebalo. Privatni posao uvijek nosi mnogo veće rizike nego fiksna plata u državnoj službi. Po meni, to je kod nas kulturološki problem.”

Odliv mozgova

„Ne postoji nijedan roditelj koji bi volio da mu dijete ode. Suština je kako napraviti ambijent — a mislim da Crna Gora to može. 600 hiljada stanovnika — to je malo veći grad. Sa ovakvim kapacitetima i bogatstvom, mislim da je ovdje samo stvar promjene filozofije i postavljanja prioriteta od onih koji donose odluke. Mladi žele drugačiji pristup. Niko ne voli da ide trbuhom za kruhom, osim ako nema neki izazov. Ali, generalno, biti tu na svom parčetu zemlje, sa ovakvom klimom i uslovima — samo je pitanje da ih uvjerimo da ovdje postoji šansa.”

Networking Asocijacije menadžera

„Asocijacija menadžera ima jak network — i u Crnoj Gori u de facto najvažnijim sektorima, i na prostoru jugoistočne Evrope kroz Asocijaciju menadžera jugoistočne Evrope. Veoma smo ponosni što smo u izvršnom odboru Evropske konfederacije menadžera, iako Crna Gora još nije dio Evropske unije. Ta organizacija je jedna od najstarijih i okuplja preko milion menadžera — to je ozbiljan potencijal.”

Saradnja sa organima vlasti

„Donosioci odluka treba mnogo više da čuju glas poslovne zajednice, privrede, mladih ljudi i da to uvažavaju kao inpute za donošenje kvalitetnih javnih politika. Ne postoji organizacija koja može sve da promijeni, ali naše je da budemo proaktivni, da kažemo ono što mislimo — i to na osnovu svih inputa od članstva.”

Neradna nedjelja

„Nije pitanje ukidanja, nego da se poštuju prava radnika — naročito onih koji rade nedjeljom — i da ta plaćanja i naknade ne budu na nivou simbolike.

Moraćemo da naučimo da kažemo konkretno: ta i ta kompanija zloupotrebljava to i to. Ne možemo ovako prihvatati da svi poslodavci i menadžeri zloupotrebljavaju… Moramo izbjeći tu situaciju. Kada idemo u javnost, idemo sa činjenicama — i to niko ne može da brani.”

Globalna kriza, inflacija i šanse za Crnu Goru

„Mi imamo manu što smo uvozno zavisna zemlja i što zavisimo od turizma. Ali, može čudno zvučati — svako vrijeme krize malim sistemima koji su stvarno spremni da postave prioritete, daje i šansu. Ako su nam prioriteti kako da proizvodimo, kako ćemo da riješimo probleme, kako ćemo da dovedemo turiste, kako nadomjestiti ovih 20 % sa kojih tržišta… ako postavimo te stvari u fokus, a ne neke druge koje su ovih dana jako interesantne možda onima koji žive od toga (a to su ljudi koji se bave politikom) — stvari se moraju jako brzo rješavati.”

Vizija

„Ovoj državi, ovoj privredi i ovim ljudima trebaju jasne vizije i stvari koje su zajedničke. Ispod kojih se ne ide. A ostalo — ko voli. To je kao u svakom sportu: politika danas jedna dolazi, sjutra druga, neko nekog drugog simpatiše. Ovo su stvari koje su od državnog i nacionalnog značaja i mora se podvući linija.”


Originalan članak: bankar.me

Podijelite članak